Važno je imati san

Huk hiljada ljudi sa tribina na trenutak je utihnuo, dok je lopta letela prema njegovoj glavi. Poslednji odbrambeni igrač je već zakasnio, golman je izašao ranije nego što je trebao; blagi okret vratom i lopta odlazi u suprotni ugao gola. 89. minut. Jedan-nula.
Nekoliko trenutaka kasnije sudija svira kraj. Erupcija. Svi trče prema njemu, euforija. On je kralj sveta, a oni su prvaci sveta. Penju se na postolje. On podiže pehar odmah posle kapitena. Ovo je nagrada za sve one godine treninga, odricanja, svađe sa roditeljima i devojkom. Publika peva u glas, ali on ne čuje koju pesmu pevaju, mada mu zvuči poznato. Malo kao da podseća na "Nokia Tune".
Po ko zna koji put, njegov prastari 3310 ga budi iz istog sna. Ko li je sad ovako rano, još vikendom? Šef.
"Viljuškar se pokvario, dođi odmah do magacina. Šta? Ne zanima me što je vikend. Molim? Naravno da nećeš dobiti prekovremeno. Tebi se baš traži novi posao izgleda?"
Ustao je, protrljao oči i dok je podgrevao sinoćnu kafu na rđavoj ringli, razmišljao je šta bi danas mogao da obuče na posao: "Znam. Ibrahimović. Ali Juventus. Tu je bio najbolji." Iskapio je šoljicu i izašao iz stana dok su komšije još sanjale.

Stefan Ilić

Comments

Popular posts from this blog

Ispovesti jednog starca ili Zašto je današnja muzika sranje

Смрт краља Џофрија

S verom u Boga?