Kofer

Miris ulice i dečiju larmu presecaju zrna peska
Najava leta.
Trči, propustićeš, vidimo se uskoro.
Javi se kad stigneš.

Vrućina i suša potiskuju zvuk lanca na biciklu.
Sveže jutro nestaje u psovkama i glasnim ezanima.
Mater arapsku, indijsku, pakistansku...
Bog je velik.

Velik, kao jaz između onog što sam bio
i onog što još uvek ne znam.
Preponosan da bih se razočarao,
previše razočaran da bih prihvatio uspeh.

Da li sam zaista bio toliko bolji?
Ili se samo svaki put vraćam sve lošiji?
Lošiji prema njima, prema njoj
Prema sebi.

Kažu da te ovako nešto promeni
Kažu "uskoro ćeš upoznati novog sebe".
Tako kažu.
Drhtava ruka neodlučno stoji na kvaci.
"What's behind door number one?"

Stefan Ilić

Comments

Popular posts from this blog

Ispovesti jednog starca ili Zašto je današnja muzika sranje

Смрт краља Џофрија

S verom u Boga?